Obavještenje
Centrala 051 231 973 Građanski biro 07–15 č Ћирилица

Poglavlje 3 od 7

Kulturno-istorijski spomenici i Obrazovanje

Spomenici kulture i istorijskog nasljeđa

Berane, kao grad nastao i razvijen u limskoj dolini, bogat je kulturno-istorijskim spomenicima u mjeri u kojoj je znatno doprinio opravdanosti znamenite maksime da počiva „na svetim vodama Lima“.

Među brojnim spomenicima kulture, kao najznačajniji i najstariji koji je očuvan, izdvaja se pravoslavni manastir Đurđevi Stupovi, koji je 1212/1213. godine podigao Župan Prvoslav, sin velikog Župana Tihomira, sinovac Stevana Nemanje (Svetog Simeona Mirotočivog). U ovoj zadužbini, na desnoj strani naosa, nalazi se grob ktitorov, nad kojim stoji zapis: „Župan Prvoslav, sin velikoga župana Tihomira, sinovac svetoga Simeona Nemanje i ktitor mesta segov“. Manastir je pri osnivanju autokefalne Srpske Pravoslavne Crkve 1219. godine, za sjedište Budimljanske episkopije, kao jedne od sedam prvoosnovanih (četvrte po redu) episkopija, odredio Sveti Sava (prvi srpski arhiepiskop). Manastir je u jednom periodu bio i sjedište Budimljanske mitropolije, ali je smrću mitropolita Pajsija Kolašinovića (ili Kolašinca) 1653/1654. godine, kojeg su Turci (Osmanlije) živog odrali i spalili na manastirskoj kapiji, mitropolija budimljanska ugašena i u tom statusu je ostala sve do crkvene obnove i osnivanja Eparhije budimljansko-nikšićke. Manastir je, u prošlosti, pet puta rušen i obnavljan. Od 2001. godine do danas je sjedište budimljansko-nikšićke episkopije Srpske Pravoslavne Crkve i u njemu stoluje Episkop budimljansko-nikšićki, g. Joanikije (Mićović). U ovom manastiru nastao je i prepis svetosavske Krmčije, koji je prepisao budimljanski episkop Teofil 1252. godine.

Osim manastira Đurđevi Stupovi, veliko kulturno-istorijsko bogatstvo predstavlja manastir Šudikova. Smješten na desnoj obali Lima, nekoliko stotina godina je predstavljao, sa svojom „Šudikovskom katedrom“, aktivan kulturno-prosvjetni centar. Ne zna se kada je tačno osnovan ovaj hram posvećen Vavedenju Presvete Bogorodice, ali se prvi put u poznatim izvorima spominje u 16. vijeku. Kovanica „Šudikovska univerza“ je nastala jer je ovaj manastir bio važna spisateljska, prevodilačka i prepisivačka škola, ali i fresko-ikonopisačka škola. Jedan od najpoznatijih srpskih slikara s kraja 16. i početka 17. vijeka, zograf Strahinja Budimljanin, izdanak je ove škole. Turci su oplijenili i spalili manastir u oktobru 1738. godine, ali je on, donacijom ktitora Mila Đuraškovića, obnovljen 2005.

U neposrednoj blizini Šudikove nalazi se manastir Uroševica, zadužbina kralja Uroša I Nemanjića. Crkva je posvećena Svetom Arhangelu Mihailu. Karakterističnog spoljašnjeg izgleda, crkva je priljubljena uz stijenu i u njoj se mogu vidjeti ostaci živopisa iz XVIII vijeka. Predio oko Uroševice i Šudikove značajan je i zbog desetina isposnica u kojima su živjeli pravoslavni monasi.

U selu Kaludra, na udaljenosti od 9 km od centra grada, nalazi se pravoslavni manastir posvećen Svetom Apostolu Luki, podignut u 14. vijeku, u doba Nemanjića. Kroz istoriju je doživio razaranje u XVIII vijeku. Velika obnova ovog manastira se dogodila 2001. godine, zahvaljujući ktitoru Veljku Raleviću, a iste godine ga je osveštao tadašnji Patrijarh srpski Pavle, sa arhijerejima i sveštenstvom. Okolina ovog manastira je karakteristična po većem broju pećina, isposnica, u kojima su se kaluđeri podvizavali i pripremali za monaški život. Po keliotskom načinu života manastirskih monaha, ovaj manastir je u narodu postao poznat i pod imenom Ćelije (Kelije). Značajan je i zbog činjenice da se u njemu čuvaju djelovi moštiju Svetog Apostola Luke, Svetog Velikomučenika Artemija, Svetog Velikomučenika Evstatija Plakide i Svetog Prepodobnomučenika Ignjatija Ivironskog. Važna je i manastirska riznica.

Bitan spomenik kulture i istorijskog nasljeđa predstavljaju i ostaci Crkve Svete Janje, u selu Lubnice, udaljene 8 km od grada, za koju se vjeruje da je podignuta krajem 15. vijeka. Iz njenog naziva se naslućuje da je posvećena Sv. Joakimu i Ani. Porušena je u 18. vijeku, poslije Druge velike seobe Srba.

Osim pravoslavnih spomenika kulture iz nemanjićkog perioda, u beranskom prigradskom naselju Budimlja je na groblju otkriveno crkvište za koje se pretpostavlja da potiče iz 6. vijeka, dakle, iz prednemanjićkog doba.

Važan spomenik je i Crkva Svetog Arhangela Mihaila, sagrađena 1928. godine u selu Buče, nadomak grada, a koja je zadužbina protojereja Josifa Bojovića. Obnovljena je devedesetih godina proteklog stoljeća.

U posljednjih nekoliko decenija obnovljen je ili izgrađen veliki broj pravoslavnih crkava, hramova i crkvišta, a najznačajniji među njima je Saborni Hram Svetog Simeona Mirotočivog, u samom centru grada, za koji je kamen-temeljac položen 30. jula 2000. godine.

Od islamskih sakralnih objekata novijeg doba izdvaja se džamija u naselju Hareme, na desnoj obali Lima. Inače, važan spomenik kulture beranskih muslimana predstavlja Vakufska kuća, podignuta 1883. godine (iako ima izvora koji govore da je izgrađena 1863, svega jednu godinu dana po osnivanju Berana). Ovaj objekat kulture važan je prevashodno zbog česama, iz kojih teče voda dovedena čunkovima od Đurđevih Stupova, a zadužbina je Ahmed Hamdi-paše, o čemu svjedoči autentična, sačuvana spomen-ploča na kući, ispisana staroturskim pismom.

Na dva kilometra od centra grada, na lokalitetu Dolac, nalaze se ostaci nekadašnjeg vojnog logora. Rimski vojni logor – „Rimski kastrum“ – veličine je 32×10m, sa pet prostorija. Iako je lokalitet samo djelimično istražen, utvrđeno je da je ispred logora bilo vježbalište dužine 44m, a širine 32m. U arheološkim iskopavanjima, vršenim 1953. godine, otkriveni su i ostaci naselja.

U toku su arheološka istraživanja drevnog grada Tumbe (u Donjoj Ržanici), a konzervacija pronađenih ostataka je u toku.

U znak sjećanja na stradale rodoljube, žrtve Drugog svjetskog rata, na brdu Jasikovac sagrađen je spomenik „Slobode“, u obliku metka, visok 18 metara. Spomenik je rad proslavljenog arhitekte Bogdana Bogdanovića. Spomenički kompleks čine i 40 granitnih blokova, na kojima je ispisana istorija ratova beranskog kraja.

Obrazovanje

Prvi oblici organizovanog obrazovanja i kulture u ovom dijelu Polimlja razvijaju se u crkvama i manastirima. Manastir Šudikova imao je prevodilačku, prepisivačku, ikonopisačku i druge škole, a od 1836. godine pri manastiru Đurđevi Stupovi je radila manastirska škola, čiji je osnivač bio Iguman Mojsije Zečević.  

U  Beranama se nalazi jedna predškolska ustanova, dječiji vrtić „Radmila Nedić”, kao i  sedam osnovnih škola. Na užem gradskom području rade osnovne škole „Vuk Karadžić”, „Vukašin Radunović” i „Radomir Mitrović”, sa nekoliko područnih odjeljenja u prigradskim naseljima.

Među srednjim školama posebno mjesto zauzima JU Gimnazija „Panto Mališić“ u Beranama, koja je počela sa radom 8. novembra 1913. godine. Zahvaljujući višedecenijskom uspješnom postojanju i radu, ona predstavlja jedno od najsvjetlijih poglavlja istorije i tradicije ovog kraja.

Pored  Gimnazije, postoje i Srednja medicinska škola „Dr Branko Zogović”, Srednja stručna škola „Vukadin Vukadinović”, kao i Srednja stručna škola.

Od 1950. u Beranama radi i Škola za osnovno muzičko obrazovanje.

Godine 1996/97. osnovan je Dom učenika u Beranama, koji je 2018. godine oformljen kao Dom učenika i studenata, i u njemu se pored osnovne djelatnosti sprovodi i vaspitno-obrazovni program.

Visokoškolski studijski program se izvodi  na Medicinskom fakultetu – Visokoj medicinskoj školi.