Održana komemorativna sjednica povodom smrti Vlajka Ćulafića [VIDEO

Povodom smrti poznatog i uglednog književnika i novinara Vlajka Ćulafića u sali SO Berane, u organizaciji Opštine Berane, Udruženja književnika Crne Gore i Udruženja novinara Srbije i Crne Gore održana je komemorativna sjednica.

Podsjećajući na njegov životni i strvaralački put predsjednik opštine Berane Dragoslav Šćekić je kazao da je Ćulafić u proteklih tridesetak godina, ostvario zapažene rezultate na polju književnog, novinarskog, duhovnog i sveukupnog kulturnog stvaralaštva. On je naglasio da je odlaskom Vlajka Ćulafića Berane ostalo bez velikog i dragog čovjeka, književnog i novinarskog soja.

„Vlajko Ćulafić je bio čovjek tople i ljudske naravi i vrsni poznavaoc naše stvarnosti. Kao svi veliki književno i novinarski stvaraoci imao je boemsku dušu, široku, toplu i plemenitu. Njome se grijao sve sa kojima se družio i poznavao, i živom riječju i tekstom i stihom. Bio je ujedno i običan čovjek, kad je trebalo, i kosač, i zidar, mislilac i intelektualac, i govornik gdje je trebalo govoriti birano i istinito, čime je, između ostalog, zadužio i mnoge grobove u našem kraju. Njegova britka riječ nikoga nije ostvaljala ravnodušnim, jer je uvijek pogađala u suštinu i smisao svega što se događa. Vlajko Ćulafić ostaće naša trajna i draga uspomena, a njegov odlazak biće teško nadoknadiv“, naglasio je Šćekić.

U ime Udrženja književnika Crne Gore i Udruženja novinara Srbije i Crne Gore od Ćulafića se oprostio književnik Darko Jovović rekavši da se Vlajko branio pjesmom i od sebe i od drugih, i onda kada je bilo besmisleno potezati riječi, pred duhovnim posrnućem koje je opkoljavalo suđeno nam podnebesje.

„Perom je otvarao vrata i kad nije bilo prolaza u svijetu nezdušnosti. Činio je to kao Srbin i čovjek duboko odan svojoj vjeri i Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Znajući da gospodar zemlje i neba sve vidi, stihovima se molio za naše spasenje. Bolovao je kao što boluju šume Zeletina i borovi iznad njegovih rodnih Luga, kao jecaji kosovkse braće naslonjen na svete kamene ploče. Suočen sa našim nestajanjima, tražio je izlaz i budio nadu, privijajući grumen zavičajne zemlje na svoje grudi kao nešto najsvetije. Skoro da ne pamte ovi prostori čovjeka sa toliko intelektualne i stvaralačke energije koja je svakog trena izvirala iz Vlajkovog životnog zamaha i njegovog nemirnog, boemskog i izoštrenog duha, pred kojim smo svi miu, uz opravdano divljenje, često ostajali bez teksta“, istakao je Jovović.

Vlajko Ćulafić je sahranjen u petak 6. maja na Srpskom pravoslavnom groblju u Beranama, uz prigodne besjede episkopa Budimljansko – nikšićkog G. Joanikija i književnika Budimira Dubaka.