LJUDI BERANA: Porodica Goranaca i njihov čuveni burek kod Suda

„Priča o našim burecima datira još od davne 1967. godine kada su moj otac i njegov brat otvorili buregdžinicu „Orijent“, kaže za serijal Ljudi Berana njen današnji vlasnik Faridin Isljami i ističe da je ovo mjesto gdje rado dolaze već više od pola vijeka kako naši sugrađani, tako i posjetioci Berana iz gradova širom bivše Jugoslavije pa i inostranstva.

U samom centru grada, pored zgrade Osnovnog suda, postoji jedna stvar koja se ne može naći nigdje drugo sem u Beranama – to je čuveni burek kod Suda koji ima specifičan ukus i kao takav je nadaleko poznat!

Vlasnici buregdžinice, porodica Goranaca svojim specijalitetom je među stanovnicima Berana prisutna i sa trećom generacijom koja je uključena u posao. Tek izvađen iz peći vreo burek sa sirom, spanaćem ili mesom oraspoloži sve mušterije.

„Prije nas je na ovom istom mjestu punih deset godina držao buregdžinicu jedan Makedonac koji je, kada je odlučio da se vrati u svoju zemlju, ustupio prostor našoj porodici „, prisjeća se majstor koji je tada bio dijete i dodaje:

„Međutim, mi smo i prije toga bili u ovom poslu. Prvo smo ortački držali poslastičarnicu u kući Lazarevića, koja se nalazi nedaleko odavde, da bi potom nastavili da radimo sa narodnom kuhinjom“.

Najveća gužva u Orijentu je radnim danima kada je pauza zaposlenima i učenicima, u obližnjim ustanovama i školi, kao i vikendom, tokom ljetnjih mjeseci, i to uveče kasno kada se nakon izlaska u grad svrati na burek. Tada se čeka i po pola sata da dok se burek pripremi i ispeče.

„Uvijek se traži vruć burek“, kaže Farudin i sa osmjehom nam prepričava jednu od brojnih anegdota.

„Najsimpatičnija su mi djeca kada dođu i već sa vrata u glas govore „Sudo, sudo dajte burek“ misleći da je to zapravo moje ime“.

On tvrdi da nema velike tajne u pripremanju njihovog specijaliteta sem da brašno bude izuzetnog kvaliteta i da se sve radi ručno, bez aditiva.

„Kvalitetno brašno, tanka kora i bez aditiva i onda je kvalitetan burek“, objašnjava on.

I u ovoj buregdžinici uvijek postavljaju čuveno pitanje: „Za ovdje ili za ponijeti?“ Nekako je poseban osjećaj kad kažete za ponijeti i onda uživate u tome da jedete burek ispred lokala, na ulici.

Ali, burek kod Suda nije samo jelo; on je više od toga: takav ukus nećete naći nigdje sem ovdje i njega ni najbolja domaćica neće moći da ispeče, ma koliko bila vješta.

Na kraju ćemo citirati Moma Kapora koji je u jednom od svojih tekstova burek opisao na sledeći način: „On je naš san negdje u tuđini, a i naš povratak kući, jer nam ga već prvog jutra, kada se probudimo u našem gradu i sjednemo za stari kuhinjski sto majka donese, jer zna da to volimo“.

Autor: Nikola Urošević